Manje perfekcionizma za sretniji život

Rekreativni sport danas uzima sve više maha i na našim prostorima, kao jedan relativno efikasan odgovor na rastući nivo stresa u društvu. Trend je sam po sebi u jednu ruku odličan jer vrijeme je bilo da ljudi počnu više razmišljati o zdravlju te da poduzmu konkretne akcije kako bi poboljšali kvalitet života i uz bolje zdravlje imali i svjetliju budućnost.

Sa druge strane postoji uvijek i određeni broj osoba koje se ne snalaze najbolje na tom putu pa vrlo brzo pokazuju pretjerivanje i perfekcionizam u sportu, koji ih lako mogu skrenuti za željenog puta. Kako u životu tako i u sportu perfekcionizam ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Ako krenemo od prednosti, tu svakako spadaju motivacija, marljiv rad, posvećenost rezultatima i želja za učenjem i ličnim razvojem. To su odlične karakteristike i veoma cijenjene u svakom sportu, ali i na tržištu rada. Međutim nedostataka perfekcionizma ima nešto više nego prednosti, a sportisti često pretjeruju u ambicijama i u namjeri da dostignu savršenstvo. Slično je i sa pojedinim menadžerima, ali i drugim nivoima osoblja u organizacijama. Svi smo bar jednom u životu bili suočeni sa šefom koji je apsolutni perfekcionista i znamo koliku dozu stresa takvo ponašanje generira kako za samu osobu tako i za ostatak tima. Povremene dobrobiti perfekcionizma takve osobe su na poslu često zamijenjene strahom i napetim odnosima u svakodnevnici. Takav stav se ponajgore odražava i na samu osobu jer upravoj toj osobu stvara stres, frustraciju i nezadovoljstvo sa radnim okruženjem jer po definiciji niko nije savršen. Onda u takvom začaranom krugu naša osoba koja je perfekcionista postaje nervozni perfekcionista i onda postaje još teže podnošljiva u okruženju i situacija dodatno eskalira.

Vraćajući se u sferu sporta, pravi je izazov za sportske psihologe uvjeriti sportiste da ih perfekcionizam usporava u daljnjem napretku i uživanju u sportu, a tako je i u bilo kojoj drugoj sferi. Pomoć psihologa podrazumijeva da se sportista usmjeri samo na izvedbu, a ne na ostale faktore. Iz mog iskustva u većini slučajeva pretreniranost se desi kada rekreativni sportisti steknu već neku bolju formu te im porastu ambicije i apetiti. Takođe i povrede se dešavaju kada ljudi žele napredovati previše i prebrzo pa tijelo ne može da prati. Za svaki stvarni uspjeh je potrebno vrijeme.

Ukoliko se uđe u fazu pretreniranosti, a sam ulazak može da traje nekoliko sedmica i dešava se postepeno pa je teško primjetiti, izlazak može trajati znatno duže. Naime simptomi traju sedmicama pa čak i više mjeseci. Stoga je potrebno biti pažljiv kada se povećava obim aktivnosti kako u sportu tako i na poslu, odnosno kada se povećava nivo odgovornosti i obaveza kojima smo izloženi. Vrlo često fizički simptomi pretreniranosti najbrže prođu, ali psihičke posljedice mogu trajati mnogo duže. Simptomi pretreniranosti su različiti i idu od nedostatka apetita i nesanice pa do emotivne labilnosti, dekoncentracije i niza drugih štetnih posljedica koje obično žrtva takvih situacija posljednja prepozna, pogotovo ako osoba nema iskustva. Svi ovi simptomi imaju negativan uticaj kako na život i zdravlje same osobe tako i na njeno okruženje i članove porodice prije svega. Podsjetimo se da je sve krenulo iz dobre namjere da se osoba bavi sportom, da se osjeća bolje, da živi zdravije te da ima više zadovoljstva u životu, ali težnja ka perfekcionizmu je narušila početne zdrave postavke.

Sama pretreniranost se spriječava tako što se postepeno podiže opterećenje i mora se dati tijelu vremena da se odmori. Ako govorimo o sportu, za početnike je najbolja preporuka slušanje svog tijela. Kad osjetimo da umor raste malo više potrebno je stati. Bavljenje sportom će sve polaznike s vremenom dovesti i do literature i do savjeta iskusnijih. Kod uzimanja savjeta treba izbjegavati one koji obećavaju napredak preko noći jer kvalitet ne dolazi preko noći. U sportu, u dijetama, u poslu jedini zdravi savjet je progresivni pristup odnosno polako ali sigurno.

Ako pogledate simptome pretreniranosti u sportu i sindrome famoznog burnout-a na poslu, vidjet ćete da su gotovo identični. U oba slučaja osoba je „izgorila“ i treba joj vremena za oporavak. Burnout sindrom je zastrašujući i smatra se da zahvata trećinu radne snage. Paradoksalno što je veći nivo stresa osobi ostaje sve manje resursa da se izbori sa njim. Šteta od pretreniranosti odnosno od burnout sindroma u vidu sve većeg (stvarnog ili percipiranog) pritiska na uposlenike, pada motivacije i stresa kao uzročnika odsustva na poslu, uslijed brojnih fizičkih i psihičkih bolesti, nikada nije bila izraženija.

Previše bilo koje aktivnosti pa i sporta je štetno za zdravlje, a u suštini količina je odlučujuća o tome da li će neka aktivnost djelovati dobro ili loše na nas. Da ne shvatimo sve ove poruke pogrešno, stanovništvo danas se ne kreće dovoljno, jede previše i nezdravo te nedovoljno se bavi sportom. Po tom pitanju situacija jeste posebno loša i doktori bi umjesto tableta svima trebali propisivati fizičku aktivnost. Međutim nastojimo skrenuti pažnju na umjerenost i na ispravno doziranje svakog napora a doziranje zavisi i od toga kakve smo ciljeve postavili i koliko smo zadovoljni urađenim u svakodnevnici.

Pretreniranost kao posljedica perfekcionizma je najbolje spriječiti i uz malo pažljivije osluškivanje vlastitih potreba to se može dosta lako izvesti, a sve u cilju da osoba nastavi biti fizički aktivna, zdrava i zadovoljna a bez bilo kakvih negativnih posljedica.

Korisni savjeti:

Imajte na umu globalnu sliku. Ako propustite trening ili dva da li je to zaista od presudne važnosti? Ukoliko krenu negativne misli i grižnja savjesti ako ste propustili jedan trening ili jedan rok na poslu sjetite se samo koliko toga uradite u jednoj godini.

Jedini resurs koji nikako ne možemo vratiti je naše vrijeme. Poštujte i cijenite vaše i tuđe vrijeme pa ne dajte da vam u lošem raspoloženju, premorenosti i stresu prolazi dani i mjeseci. To je nenadoknadiva šteta koju treba izbjeći.

Za dobre rezultate presudan je i dobar odmor. Kada radite onda budite efikasni i fokusirani. Kada odmarate onda se opustite i uživajte. Nedovoljno odmora će vam pokvariti i naredne treninge i naredni odmor jer nedostatak mentalne i fizičke regeneracije će dovesti do loše urađenog treninga.

Ako osjetite početak pretreniranosti, zasićenje, nedostatak motivacije i slično, onda pokušajte praviti više kraćih pauza i „napuniti baterije“.